|
Maksimir
moj kvart, br. 35 - ožujak 2007.
PARK MAKSIMIR
 Započela
obnova Vratareve kućice
Protekle smo godine navikli na vrlo dinamičan život našeg parka
Maksimir, našeg spomenika parkovne arhitekture, najvećeg javnog
parka i prvog te vrste u jugoistočnoj Europi.
Maksimir će i ove godine biti poprište mnogih kulturnih, sportskih
i zabavnih događanja ali i radova na njegovom uljepšavanju i restauriranju.
Ovogodišnji proračun Javne ustanove Maksimir, koja upravlja parkom
i brine o njegovom održavanju, je 4.400.000 kn koji su se već počeli
korisno trošiti.
Obnova Vratareve kućice
Dana 21. veljače, započeli su radovi na obnovi Vratareve kućice
kod glavnog ulaza u park. Investitor je Javna ustanova "Maksimir"
a radove izvodi "Hudi-graditeljstvo" d.o.o. prema projektu
"ASK atelier" d.o.o.. Radovi na tom zaštićenom kulturnom
dobru sagrađenom 1847. godine, izvodit će se pod konzervatorskim
nadzorom Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode,
a u obnovu će biti uloženo preko milijun kuna.
Kućica je nekad služila kao stan za dvojicu vojnih invalida i ujedno
čuvara parka. Tijekom vremena njena namjena se mijenjala, a zadnjih
30-ak godina je služila kao komunalna baza radne jedinice hortikulture
koja održava park. Nakon obnove, u njezinom lijevom krilu bit će
uređen Info-centar za posjetitelje parka Maksimir, a desno krilo
koristit će se za potrebe uredskih prostorija Javne ustanove "Maksimir".
Dovršetak građevinskih radova planira se za kasno proljeće nakon
čega bi uslijedilo uređenje interijera.
Osim uređenja vratrareve kućice planira se uređenje ulaznog portala
parka te radovi na uređenju dječjih igrališta za koje je izdvojeno
dvjestotinjak tisuća kuna. Prema riječima ravnatelja Javne ustanove
Maksimir Nenada Strizrepa, ovogodišnjim radovima pokušava se zadovoljiti
sferu koja se tiče zaštite kuturne baštine i sferu koja se tiče
samog korištenja parka. Konačnim uređenjem Vratareve kućice i ulaznog
portala u cijelosti bi se dobio jedan reprezantativni ulazni prostor
u park koji bi bio na nivou koji ovaj park zaslužuje.
Prvi "Dan parka Maksimir"
Maksimir će i ove godine biti poprište mnogih kulturnih, sportskih
i zabavnih događanja koji će uglavnom početi od polovice 4 mjeseca,
a ovu će godinu obilježiti i jedna jedinstvena manifestacija. Ove
će se godine, 8. rujna, prvi puta u povijesti parka obilježiti Dan
parka Maksimir. Za dan parka odabran je osmi rujna kada je bilo
drugo svečano otvaranje parka nakon što ga je uredio biskup Juraj
Haulik, krajnji tvorac i oblikovatelj parka. Za proslavu dana parka
javna ustanova priprema posebno iznenađenje za sve ljubitelje parka
Maksimir.
Dalibor Špadina
Darivanje krvi u
Merkuru
 U
bolnici Merkur u Zajčevoj ulici održana je akcija darivanja krvi
djelatnika te bolnice.Ovo je redovna akcija u organizaciji Područnog
društva Crvenog križa Maksimir, bolnice Merkur i Zavoda za transfuzijsku
medicinu koja se održava 3 puta godišnje. Svi djelatnici bolnice,
koji su mogli napustiti radno mjesto između 14 i 15.30 sati, imali
su priliku darovati krv. Odaziv je bio odličan, a svi su darovatelji
dobili i poklon paketiće te su se mogli okrijepiti sokovima, crvenim
vinom i kuhanim hrenovkama. "Mislim da bi se ljudi trebali
puno više javljati za davanje krvi, ja već 11. put dajem krv jer
znam da je krv itekako potrebna, a tko zna, možda ću ju i ja jednom
zatrebati", rekla nam je Dragica Popović iz Jaske, administratorica
u bolnici Merkur.
Ako želite nekome pokloniti život darujte krv i javite se u Zavod
za transfuzijsku medicinu u Petrovoj 3, pon.-pet. od 7.30-18 h,
sub. 7.30-15 h.
(Dalibor Špadina)
Čitaoci
Čekanje se isplatilo- ulica Hrastik jednosmjerna
 Nakon
četiri godina "borbe" s kvartovskim, općinskim i gradskim
čelnicima, konačno je jedna od najljepših ulica u kvartu između
Lašćine i Kozjaka, ulica Hrastik, postala jednosmjerna i to od sjevera
prema jugu.
Unatoč pravilno postavljenoj signalizaciji, policija ima pune ruke
posla jer još mnogi žele prolaziti u sada zabranjenom smjeru. Za
novonastalo stanje u našoj ulici zaslužni su bračni par Iva i Ranko
Mladina, Mato Bešlaj i Ursula Hundrić.
Dakle, drage vozačice i vozači savjesno poštujte novu prometnu signalizaciju,
jer samo na taj način regulacija prometa može biti učinkovita, a
to je u interesu sviju nas! ( Božidar Dagmar Bešlaj )
Trg Augustina
Kažotića
Ulica Antuna Kontaka
Ulica Franje Tomšića
 U
prethodnom broju opisane su tri ulice u Željezničkoj koloniji. U
ožujskom broju riječ je o Kažotićevu trgu kao središnjem mjestu
naselja i dvije pokrajnje ulice.
Trg Augustina Kažotića imenovan je 1928. po dominikancu bl. Augustinu
Kažotiću, rođenom u trogirskoj plemićkoj obitelji oko 1260. godine.
Godine 1303. imenovan je zagrebačkim biskupom. Obnovitelj je crkvenog
i prosvjetiteljskog života u biskupiji. Kažotićeva katedralna škola
prva je visoka škola u Hrvatskoj, naš prvi studij filozofije i teologije.
Umro je i pokopan u Luceri u Italiji 1323. Proglašen je blaženim
godine 1702. U zagrebačkoj katedrali uređena mu je kapela 1964.,
a 1994. pokrenut je postupak proglašenja svetim. Trgom dominira
samostan i nova crkva. Samostan sv. Dominika s kapelicom izgrađen
je 1925.-1927. prema projektu inženjera Ivana Senka. Godine 1937.
dograđeno je sjeverno krilo. Južno je krilo stradalo pri bombardiranju
u veljači 1944., a uništen je i dio naselja oko trga. Obnovljeno
je 1963. Uz samostan je 1971. podignuta crkva Kraljice sv. krunice
u stilu nove sakralne arhitekture prema projektu arhitekta Branka
Pinteka. Spomenik blaženiku, rad kipara Krune Bošnjaka, postavljen
je na trgu uz samostan godine 1993. Trg s parkom okružuje osam kuća
od kojih treba spomenuti dućansku zgradu na broju 1 iz 1927. iste
stilske karakteristike kao samostan.
Ulaz u samostan je iz Ulice Antuna Kontaka. Ulica je imenovana 1928.
po stolarskom obrtniku, poduzetniku i bankaru Antunu Kontaku (Zagreb,
1847. – Zagreb, 1926.). Završio je nižu gimnaziju, izučio stolarski
zanat i usavršio ga u europskim gradovima. Bio je potpredsjednik
Trgovačke obrtničke komore, višegodišnji gradski zastupnik i gradski
podnačelnik. Osnivač je Prve obrtničke banke, njezin čelnik i počasni
predsjednik. Ulica ima 16 kuća izgrađenih 30-ih godina prošloga
stoljeća. Novija je, iz 1960., ona na broju 5, danas potpuno okružena
otpadom – nevjerojatno, ali nažalost stvarno.
Ulica koja spaja Hondlovu s Kažotićevim trgom nazvana je 1928. imenom
inženjera Franje Tomšića. Rođen je u Trebnju 1838., a umro u Zagrebu
1916. Djelovao je na gradnji pruga, nasipa i kanala. Kao gradski
nadinženjer Zagreba zaslužan je za izradu i provedbu sustava kanalizacije.
Ovu ugodnu ulicu resi niz od sedam stanova tipske željezničarske
kuće (brojevi 9 – 21).
U ovom prilogu dužnost nam je spomenuti pokladni utorak, 22. veljače
1944., kada je oko 11 sati zbog bombardiranja porušen niz kuća i
pod ruševinama stradalo mnogo građana naselja. Ispričala je to svjedokinja
tih nemilih događaja, stanovnica Tomšićeve ulice.
Nemoguće je u ovom prilogu opisati sve ulice nenametljive prisnosti
uz Kažotićev trg imenovane po zaslužnim građanima, no valja naglasiti
sretnu povezanost skromnog i lijepog. Čini mi se, i danas, nakon
80 godina od izgradnje, ugodan je to kutak za stanovanje. Svakako
treba iznaći mogućnost uređenja zapuštenih objekata kao što je to
na primjer spomenuta kuća u Kontakovoj. I na kraju – ovaj dio našega
kvarta zaštićen je kao kulturno dobro pod brojem Z-1530 i nazivom
Povijesna cjelina "Željeznička kolonija".
Šansona u Švarcovoj
Kostadinka Velkovska oživjela Švarcovu dvoranu
 Dvorana
Centra za kulturu Maksimir u Švarcovoj 18 polagano se budi i postaje
naše kulturno okupljalište, a da i šansona ima svoje gledatelje
potvrđuje puna dvorana prilikom koncerta šansona Kostadinke Velkovske
uz klavirsku pratnju Zvonka Podkrajca.
Nizale su se šansone od prije dvadesetak i više godina, što strane
što domaće. Uz kompozicije Arsena Dedića tu se našla i obrada nekadašnjeg
sevdaha Himze Polovine, "Što te nema". Publika je burno
pozdravila Kostadinkin koncert s kabaretskim ugođajem u kojem je
vrlo duhovito povezala ljubavnu šansonu i pošalice doprinijevši
lepršavosti i dinamici programa.
Kostadinka Velkovska, glumica, rodom iz Makedonije završila je svoj
vrlo dobro primljeni nastup s dvije omiljene joj makedonske narodne
popijevke uz svoju sestričnu također pjevačicu Lidiju Kočovsku koju
ćemo imati prilike uskoro čuti u istoj dvorani. (g.b.)
Udruga "Susjed susjedu pomaže"
Moram priznati da smo očekivali da ćemo prije moći ući u prostor
Šrapćeve, ali radovi se svaki puta produljuju zbog prostora u kojem
treba sve popraviti od parketa, lamperija, zidova, struje, vode
i radovima nikad kraja. Naši članovi Udruge, zapravo volonteri koji
rade na uređenju Šrapćeve su zaposleni i stvarno rade koliko mogu
jer te radove Udruga ne može platiti, ali biti će uskoro sve gotovo.
Od 15.03. počinjemo sa sakupljanjem vaših darovanih predmeta. Nazovite
nas na broj 2442 193 ili mob. 091/485 0777 kako bismo mogli dogovoriti
kada ćete nam stvari točno donijeti kako bi naši volonteri mogli
biti u Šrapćevoj i sortirati ih te pripremiti za prodajni sajam
subotom.
U međuvremenu pokrenuli smo od 01.03. 2007. god.
"Susjedovu košaricu nade" koju smo postavili u četiri
privatna dućana, trgovina TEI u Bukovačkoj bb, Minimarket Marino
u Fijanovoj 10, Family market u Rakovčevoj 17 i trgovina Ivanković
u Remetama, gdje se sakuplja hrana za obitelji kojima na taj način
pomažemo. Velika hvala našim kvartovcima koji su uz svoju kupovinu
u tim dućanima poklonili i dio od popisa postavljenih u dućanima,
te na taj način doprinijeli brzom punjenju košarica što je hvale
vrijedno jer stvarno imamo preko 700 obitelji kojima treba pomoć.
Ako poznajete obitelji kojima je pomoć potrebna, a nisu korisnici
Centra za socijalnu skrb svakako nam javite da i njima možemo pomoći.
Sakupljanje za obitelj Peti ide polako, ali javili
su se naši susjedi te predložili da pokušamo pronaći radijatore,
a možda dobijemo i bojler za centralno. Ako netko može na bilo koji
način pomoći oko toga neka nam se javi jer će inače sakupljanje
za to centralno grijanje trajati predugo. Na taj način ćemo smanjiti
troškove radova pa možda do iduće zime i završimo to grijanje.
Novac za obitelj Peti možete i dalje darovati na
žiro račun 4115008-1124000697 koji se vodi preko Sonic banke.
U Udrugu se možete učlaniti srijedom od 10.00-12.00 sati ili od
15.00-16.00 sati u Švarcovoj 18, ili se prijaviti kao volonter koji
će nam pomoći u radu. Vaš doprinos uskladili bismo s vašim slobodnim
vremenom.
Predsjednica Udruge, Gordana Brus
O iseljeništvu i manjinama
Na slici: publicist Stjepan Šulek, prof.dr.
Ivan Čizmić, prof.dr. Rebeka Mesarić-Žapić i Marin Sopta, voditelj
programa
 U
Centru za kulturu i informacije Maksimir održana je 6. veljače tribina
pod nazivom "Hrvatsko iseljeništvo i manjine u Hrvatskoj u
procesu europskih integracija".
"Treba naći rješenje kako pomoći iseljenoj Hrvatskoj da očuva
hrvatski etnički identitet. Za to je potrebna efikasna iseljenička
politika i dobar program, kojim bi se razvijale aktivnosti prema
iseljenoj Hrvatskoj i poradilo na povratku iseljenika", rekao
je tom prigodom dr. Ivan Čizmić, iz Instituta društvenih znanosti
"Ivo Pilar".
Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine, Saša Tolnauer istaknuo
je da je donošenjem ustavnog zakona o nacionalnim manjinama u Hrvatskoj
dosegnut zapadni standard, no da ipak postoje još mnogi problemi
na tom području.
"U EU živi 170 milijuna ljudi koji se izjašnjavaju kao pripadnici
nacionalnih manjina. Politička volja ove Vlade je da ona bude primjer
onima koji su nam često davali svoje primjere", rekao je Tolnauer.
(G. P.)
Izložba fotografija Damira Hoyke
"Granica"
 Na
izložbi fotografija Damira Hoyke pod nazivom "Granica",
otvorenoj u petak 2. veljače u Muzeju Mimara, predstavljena je serija
fotografija koje prikazuju ljudski lik i opnu koja ga prekriva,
a prema riječima autora simbolizira vremensku granicu na kojoj se
upravo nalazimo. "Ta granica sadrži vrijeme u kojem ćemo postati
sposobni mijenjati sami sebe i okrenuti tijek evolucije," kaže
Damir Hoyka.
Kako kaže, želio bi da vrijeme provedeno među tim fotografijama
bude vrijeme za introspekciju i meditaciju, za razmišljanje o tome
kako živimo i kamo idemo. "Smatram da umjetnost ima svoju uporabnu
vrijednost i to da čovjeka usmjerava ka usavršavanju samoga sebe.
Želio sam stvoriti atmosferu koja će ljude motivirati na razmišljanje
o stvarima van onoga što će danas pojesti, popiti i kad će otići
na spavanje, koja će ga izvući iz svakodnevice sastavljene od niza
'danas' i pretvoriti ga u biće koje razmišlja o tome kako bi mu
moglo biti bolje sutra", kaže fotograf.
Hoykini modeli, skriveni iza opni na fotografijama iz ciklusa "Granica",
bili su njegova kćer, Rene Bitorajac, Nataša Janjić, Larisa Lipovac
i Damir Klemenić.
Hoyka posljednje dvije godine radi na svom akcijskom SF romanu Xavia
u kojem također propituje budućnost i suvremenost, a čija se promocija
najavljuje krajem ove godine. (Marija Luketa)
NA VRH STRANICE
Maksimir
moj kvart, br. 34
siječanj-veljača 2007.
Susjed susjedu pomaže
Plemenitost na djelu
 U
dvorani Centra u Švarcovoj 18, 20.12.2006. održan je i program "Djeda
Božičnjaka" za djecu slabije stojećih obitelji u organizaciji
Udruge "Susjed susjedu pomaže". Uz dražestan program plesne
skupine Li Li Plop i "Svjetlost u pokretu" djeci je darove
podijelio Djed Božičnjak. Svi prikupljeni darovi sakupljeni su preko
Crvenog križa za koje se pobrinula Vera Mrđen, obitelj Kostanjevec
pripremila je i ove godine velike pakete slatkiša, podijeljeni su
i darovi, kao i prošle godine, od Kraša, Cedevite, Mc'Donald'sa
i Hypo banke.
Svima njima veliko hvala, a isto tako i Centru za kulturu i informacije
Maksimir koji nam je omogućio realizaciju programa.
Volonteri Udruge
Da je susjed susjedu najveći prijatelj pokazali su i volonteri naše
Udruge. Naime, Centar za socijalnu skrb obavijestio nas je o samohranoj
majci koja će uskoro roditi blizanke, a potrebni su joj kinderbet
i dupla kolica. Pronašli smo i kinderbet i kolica te skupili novce
za pelene, robicu, kozmetiku i sve što je mladoj majci ovog trenutka
potrebno. Jedna od volonterki će biti zadužena da prati potrebe
te obitelji, a Udruga će pronaći način da joj pomaže i dalje.
Obitelj Kalingar darovala je našoj obitelji na Rebrovcu novu kuhinju
s malim sudoperom, dvoja nova vrata i prozore i nekoliko m2 parketa,
a i dalje će nam pomagati.
Početkom veljače počinjemo s uređenjem prostorija u Šrapčevoj (postavljanje
lamperije, ličenje zidova, preslagivanje parketa, lakiranje) gdje
će se poklonjene stvari moći prodavati na mjesečnim sajmovima. U
tome će nam pomoći naši policajci u zajednici ('kontakt policajci')
i članovi HVIDRA-e. Budite strpljivi jer su radovi u tijeku.
Za sada ako imate nešto za pokloniti (manji komadi namještaja, odjeću,
obuću, “špeceraj”, knjige, ukrasne predmete, lampe i sve što bi
nekoga moglo razveseliti) možete se javljati u Švarcovu 18 ili na
tel. 2442 193 ili 091/485 0777, kako bismo znali što imate i kada
nam te stvari možete donijeti.
U ovih mjesec i pol skupili smo preko žiro računa i prikupljenom
članarinom 6.224,00 kuna, a trošak nam iznosi 1.620,00 kuna.
Nadam se da ima još nas kvartovaca i poduzeća koje mogu i žele pomoći
onima kojima je to potrebno.
Stavi istu Ivankinu sliku iz prošlog broja
Novac za obitelj Peti i dalje sakupljamo na žiro račun Sonic banke,
4115008-1124000697.
Upisati se možete u Udrugu svake srijede od 10.00 -12.00 sati i
od 15.00 – 17.00 sati u Švarcovoj 18 ili nazvati na telefon 2442
193.
Reciklažno
dvorište od sada i u Maksimiru!
 Zagrebački
holding d.o.o. podružnica Čistoća izgradila je i opremila zeleni
otok-
reciklažno dvorište. Zeleni otok je izgrađen pored komunalne baze
Čistoća, u ulici Prilesje.
U EKO dvorište građani mogu od 03.siječnja 2007. god. odložiti razni
otpad bez naknade:
* papir i karton, stakleni ambalažni otpad,
ravno prozorsko staklo,
* PET ambalažni otpad, limenke, plastične gajbe od piva, PE folije,
* stiropor, stare baterije (do 2 kg), stari lijekovi (do 2kg), gume
osobnih vozila (do
4 gume),
* metalni glomazni otpad (bijela tehnika), otpad elektro opreme
(video i audio teh.
i računala po 1 kom.),
* stari akumulatori po 1 kom., fluorescentne cijevi do 10 komada,
* metali i obojeni metali, građevinski otpad (šuta), glomazni otpad
(namještaj),
* zeleni otpad
Sve to možete odložiti u EKO dvorište:
od ponedjeljka do petka : 11.00 – 18.30 sati
subotom: 8.00 - 15.30 sati
Čitaoci
Fakultetsko dobro zatvoreno rampama
Mi stanovnici Fakultetskog dobra u Maksimiru već par godina ukazujemo
na problem rampi koje nas okružuju i s ni jedne strane ne može nam
se prići autom.
Tako ako je nekome potrebna hitna pomoć mora se obilaziti oko Kraša
da bi se vratilo natrag ili raditi prekršaj zbog hitnosti što nije
po zakonu.
Rješenje je moguće i to tako da se kod križa u Maksimirskoj ulici
stavi semafor kako bi nam dolazak iz grada omogućio normalan ulaz
u Fakultetsko dobro. (v.k.)
Humanitarni malonogometni
turnir "Mladen Bellina"
 Na
nogometnom igralištu NC-a Ravnice (kod škole A. G. Matoš) 16. i
17. 12.2006. održan je humanitarni malonogometni turnir čiji je
prihod bio namijenjen obitelji tragično preminulog hrvatskog branitelja
i pirotehničara "Mungosa", Mladena Belline.
Tridesetšestogodišnji pirotehničar Mladen Bellina iz Stare Gradiške
te se je kobne večeri 13.11. nalazio u kafiću "As" u Okučanima.
U kafić je ušao neuravnoteženi sitni kriminalac i psihički bolesnik,
te bez razloga ispalio rafal na goste kafića. Zbog te kobne i nesretne
večeri Mladenovoj supruzi Snježani na brizi je ostalo troje maloljetne
djece.
Kako bi pomogli obitelji preminulog pirotehničara, mjesna organizacija
SDP-a Maksimir u suradnji sa Savjetom za branitelje i Domovinski
rat SDP-a organizirala je malonogometni turnir. Na turniru su sudjelovale
24 ekipe, a prikupljeni novac od kotizacije, koja je iznosila 500
kuna po ekipi, uplaćen je izravno na bankovni račun Mladenove supruge
Snježane. Među 24 ekipe našli su se Ex mungos, HSP-Zvon promet,
Hvidra Maksimir, Veterani Tekstilca, Kvatrić, te ekipe raznih gradskih
mjesnih odbora SDP-a.
Turnir je otvoren minutom šutnje za stradalog Mladena Bellinu, prigodnim
riječima predsjednika Gradske četvrti Maksimir Maria Pilaša i prvom
utakmicom između ekipa Ex Mungos i Kvatrića.
Dalibor Špadina
Zimska pustolovina
 U
dvorani Centra za kulturu i informacije Maksimir, 17. prosinca 2006.
godine, odigrao se plesni program pod nazivom Zimska pustolovina.
Domaćin događanja bio je Centar za kulturu i informacije Maksimir
i polaznice plesne radionice LI LI PLOP koja se održava u Centru
kao jedan od programa za djecu.
U goste su pozvane male plesačice iz umjetničke organizacije Plesni
solisti i plesačice iz plesne radionice Svjetlost u pokretu. Program
su osmislile koreografkinje Snježana Pisk, Tatjana Rupcich i Korana
Smoljanović.
Svojim nastupima uveli su nas u blagdansko raspoloženje posljednjih
dana 2006. godine plesnim pričama Ježeva kućica, Djevojčica sa šibicama,
Haljina, Zvončići, Jazz...
Edukativne glazbene tribine
Virtuozi na glazbalima
U prosincu u organizaciji Centra za kulturu i informacije Maksimir
održana je prva u nizu glazbena edukativna tribina pod nazivom "Virtuozi
na glazbalima" u Švarcovoj 18. Dvorana je bila popunjena do
posljednjeg mjesta učenicima OŠ Vladimira Nazora što se može zahvaliti
organizatoru Centra, ali i profesorici Nevenki Kovačević koja je
dovela svoje učenike i tribinu iskoristila za ponavljanje već stečenog
znanja.
Glazbene tribine su i zamišljene kao nadopuna u odgoju i obrazovanju
glazbene kulture u sedmim i osmim razredima osnovnih škola. Edukacija
se bazira na predstavljanju glazbenih instrumenata u njihovoj raznolikosti
i mogućnostima izvođenja, te je vrlo primjenjiva uz program HNOS-a.
Zapravo vrijednost ovako pripremljene tribine je da kod djece razvije
senzibilitet i zanimanje za pojedine instrumente i razvije u njima
potrebu za slušanjem glazbenog djela s radošću i razumijevanjem.
Na tribini su nastupili najbolji studenti Glazbene akademije, članovi
ansambla "Virtuozo" koji nastupaju u redovitom programu
Hrvatskog glazbenog zavoda.
Svojom neposrednošću i muzikalnošću približili su instrumente učenicima
koje sviraju: Željka Caparin, klavir; Danijela Klarić, flauta; Petra
Kušan, violončelo i Marko Bobičanec, truba. Za tu prigodu izabrali
su zanimljive autore: L.van Beethovena, Fuhuschima, J.S.Bacha, Regera,
H.Mantinija i J.M. Hummella.
Rock koncert "Muzičkog
ateljea" u Švarcovoj
 U
multimedijalnoj dvorani Centra za kulturu i informacije Maksimir,
21. prosinca održan je pred božićni koncert mladih glazbenika škole
za rock, pop i klasičnu glazbu "Muzički Atelje". Na koncertu
su pred punom dvoranom roditelja i prijatelja, okupljeni u bendove
ili u solo izvedbi, mladi učenici izveli program od 20 popularnih
domaćih i stranih pop i rock pjesama. Našlo se tu pjesama Parnog
valjka, Psihomodo popa, Erica Claptona, ZZ TOPA, AC/DC, Prljavog
kazališta i drugih poznatih rock izvođača. Dečki i cure svih uzrasta,
od najmlađih do najstarijih, održali su kvalitetan koncert na kojem
bi se posramile i mnoge naše estradne zvijezde, a tko zna, možda
je baš netko od tih mladih svirača i pjevača slijedeća velika rock
zvijezda. (Dalibor Špadina)
"Velikani 20.
stoljeća"
 U
dvorani Centra za kulturu i informacije Maksimir, Švarcova 18 u
četvrtak, 25.01.. istaknuti dramski umjetnici, Perica Martinović
i Goran Matović na početku 21. stoljeća rekapituliraju umjetnost
pisane riječi posredstvom velikana 20. st., pisaca hrvatske i svjetske
književnosti kao što su Matoš, Krleža, Ujević, Šimić, Dedić, Kaštelan,
Paljetak, Sever, Parun, Cesarić….
Scenska kompozicija "Velikani 20. stoljeća" otkriva jedinstvenost
ljubavnog govora tako da se sve doima kao da je djelo jednog autora
koji moćno rekreira ljubavni dijalog cijelog stoljeća. Svaki od
ovih pisaca ljubav stavlja u središte svijeta i svjedoči o toj duhovnoj
senzaciji snagom svog genija.
Gledaoci su mogli uživati uz igru Perice Martinović i Gorana Matovića
kojoj je odlika ritmičnost, brzina, moć izravnog živog govora, jedinstvenost,
duhovitost i otvorenost.
Za vrlo dobru organizaciju i posjećenost predstave pobrinuo se je
voditelj programa Centra za kulturu Maksimir, Marin Sopta.
Ovo je samo jedna predstava u nizu interesantnih događanja u ovoj
godini u Švarcovoj dvorani.
Alternativna kazališna scena
Književna tribina - Mladen Kušec "Bijela
vrana"
 Gost
posljednje književne tribine Alternativne kazališne scene CENTRA
u 2006.g. koja se održala 12. prosinca bio je novinar, pripovjedač
i publicist Mladen Kušec. Zajednička komponenta djela Mladena Kušeca
svojevrsna je filozofija djetinjstva prožeta smislom za humor i
dosjetku. Svoj je osebujan pjesnički i pripovjedački rad (Volim
te, Plavi kaputić, Izumi, Donatela) Mladen Kušec predstavio pred
stotinjak učenika iz OŠ V. Nazora, OŠ Jordanovac, OŠ I. Filipovića
i OŠ A. Mihanovića. Nakon predstavljanja radio-radionice u kojoj
su sudjelovali učenici gore navedenih osnovnih škola otpočeo je
veseo i poučan razgovor o ljubavi, putovanjima, djetinjstvu i neobičnim
malim sugovornicima iz radio-emisije Bijela vrana. Učenici su s
oduševljenjem slušali našega gosta spremno dižući ruke, plješćući
i odgovarajući na zagonetke o likovima iz bajki. Mladen Kušec jedan
je od malobrojnih suvremenih hrvatskih pisaca koji je gotovo cjelokupno
svoje stvaralaštvo posvetio najmlađima. Radi kao novinar i uređuje
radijske i televizijske emisije za djecu, a najpoznatije (pored
spomenute Bijela vrana) su: Tonkica Palonkica frrr..., Hihotići,
Patuljci pojma nemaju i Sedmi vjetar.
Ulica Filipa
Rabusa
Ulica Franje Župana
Ulica Lavoslava Hartmana
 Između
Maksimirske ceste, Hondlove i Branimirove ulice nalazi se naselje
nazvano Željeznička kolonija prema investitoru Direkciji državnih
željeznica. Građeno je oko 1927. godine. U istočnom je dijelu bilo
145 stanova, a u zapadnom su istodobno s kolonijom građene privatne
obiteljske kuće slične željezničarskim. Ulice u tom dijelu grada
imenovane su godine 1928. po zaslužnim građanima Zagreba. U ovom
prilogu opisane su tri zanimljive i ljupke ulice iz tog dijela grada.
Ulica Filipa Rabusa nosi ime poznato starim Zagrepčanima po proizvođaču
kvalitetnih mesnih prerađevinama. Zagrebački tvorničar Filip Rabus
(1870. - 1921.) razvio je i unaprijedio proizvodnju suhomesnatih
proizvoda. Godine 1915. počeo graditi tvornicu u Sesvetama. Hranio
je i pomagao siromašne đake. Bio je domoljub i filantrop i s pravom
je gradska uprava prije skoro 80 godina odlučila podariti mu jednu
ulicu. Poslije njegove smrti rad su nastavili supruga i sin pod
imenom Katarina Rabus i sin (danas Sljeme d.d. ).
Ulica je mala, zadnji kućni broj je 16. Tu je kraj malim kućicama,
kraj idile, nema više malih vrtova. Pred nama su višekatnice II.
maksimirskog naselja. Upravo tu niče nova stambeno-poslovna uglovnica.
Prema Branimirovoj je izgrađena neizbježna benzinska postaja.
Ulica Franje Župana imenovana 1928. po knjižaru Franji Županu (1784.
- 1847.). Izdavao je i tiskao vjersku literaturu, znanstvena djela,
školske knjige i popularna izdanja. Od 1835. do 1838. tiska prve
hrvatske novine Novine horvatske i Danicu Ljudevita Gaja. Poslije
njegove smrti posao su nastavili sinovi Lavoslav i Ljudevit.
Ulica ima 49 kućnih brojeva. Skladne kućice u tri niza od broja
9 do 17 (5 stanova), 19 do 31 (7 stanova) i 33 do 41 (5 stanova)
nisu mijenjane od izgradnje i taj bi niz valjalo održati u izvornom
stanju. Priložen ja nacrt (Državni arhiv u Zagrebu) za niz od 7
stanova iz 1927. U Arhivi je i detaljan nacrt za ogradu. Lijepo
je vidjeti s koliko mara i ljubavi pojedini današnji stanovnici
uređuju i čuvaju svoje stare kućice i okućnice na radost svojih
sugrađana.
Od novije gradnje izdvaja se kuća na broju 10 građena 1942. prema
projektu poznatog arhitekta Stjepana Planića. Valja se prisjetiti
da je taj dio grada pretrpio 1944. bombardiranje savezničkih snaga
te su mnoge kuće obnovljene ili ponovno građene 60-tih godina prošloga
stoljeća. S desne strane ulice je crkva Kraljice svete krunice iz
1971.
Ulica Lavoslava Hartmana nazvana je po knjižaru Lavoslavu Hartmanu
(1810. - 1881.). U Zagreb je došao 1856. kao iskusan knjižar i kupio
nakladne knjižare Ljudevita Gaja. Osnovao je posudbene knjižnice
u Zagrebu i Sisku, tiskao je velik broj knjiga, izdavao popise svojih
izdanja, surađivao s stranim nakladnicima.
U toj ulici nitko ne stanuje. Zaista, ulica sa četiri kuće postoji,
no sve imaju ulaze iz pokrajnjih ulica (njihove su adrese: Rabusova
2, Županova 41 i 43 i Zoričićev trg 18). Iz razgovora s jednim od
stanovnika saznajem da policija ponekad uzalud traži građane koji
su naveli da stanuju u Hartmanovoj ulici. Zašto? Zaključite sami!
NA VRH STRANICE
Maksimir
moj kvart, br. 33 - prosinac 2006.
Sretan
Božić i uspješnu Novu godinu 2007. želi Vam redakcija lista "Maksimir
moj kvart"
Što
ima novo u kvartu
 Kako
se bliži kraj godine, svi se pripremamo za nadolazeće blagdane Božić
i Novu godinu. Uobičajeno je da je ovih dana hladno i da su temperature
oko nule. Ali za vraga, ove godine to nije tako pa građevinari nemaju
vremena mirovati. Tako je sada na red došla ulica Vrhovčev vijenac,
te je u donjem dijelu obavljeno asfaltiranje kolnika kako bi ta,
jedna od najljepših ulica u Maksimiru, mogla zablistati u 2007.
godini.
S posljednje sjednice Vijeća Maksimira saznali smo da će buđet za
Male komunalne akcije i slijedeće godine iznositi 6,9 mil. kn, istog
iznosa kao ove godine. S tim će novcima između ostalog biti uveden
plin u ulicu Bukovački krč. Vijećnici nisu zadovoljni što je još
uvijek prevelika stavka uređivanje cesta (asfaltiranje) s 30% sredstava.
Zajednički zaključak svih vijećnika, bez obzira na stranačku pripadnost,
je želja za većim ulaganjem u sportske sadržaje i sadržaje koji
će služiti za kvalitetnije slobodno vrijeme građana. Tako su u planu
igrališta na Dotršćini, Požarinju, Jurji Vesi (sada očišćeno zemljište
kod cestovnog zavoja) i na Ravnicama. U posljednja tri navedena
igrališta bit će uloženo skoro milijun kuna.
Momentalno je potrebna hitna intervencija u vrtiću Bukovac zbog
rušenja ograde (dotrajalost). Iduće će se godine pristupiti spajanju
dvije manje dvorane koje se nalaze u sklopu doma na Kozjaku (Bijenička
ulica). Tako će mjesto za svoje vježbanje dobiti streličari i stolnotenisači.
Što se tiče autobusnog prijevoza, zahtijevat će se od gradskih vlasti,
a na prijedlog građana, da se stajalište na Oboju kod broja 35 premjesti
na bolji položaj zbog toga što je sada na mjestu nepreglednog zavoja.
(d.v.)
Naš
kvart svagdanji
 Godina
2006. se polako bliži kraju. Kvart je postao bogatiji za veliki
broj "ležećih policajaca" što nas raduje zbog djece koja
prolaze tim cestama prema školi. Asfaltiran je veliki broj ulica
i nogostupa. Ostao je problem kojekakvih problematičnih gradnji,
derutnih kuća ostavljenih na milost i nemilost vremenu, oronulih
i išaranih fasada o čemu nam pišu naši čitaoci koji žele živjeti
u lijepom i urednom kvartu. Ako morate pješačiti svakodnevno u bolnicu
Merkur Zajčevom ulicom, neće vam biti lako jer morate hodati kolnikom.
Automobili su zauzeli pločnik, te je prolazak tuda vrlo opasan,
rekao nam je stanovnik Dobrog dola koji svakodnevno mora dolaziti
u bolnicu. Iza Zajčeve počinje Laščinska cesta u kojoj se ne vodi
računa o mjestu gdje će se postavljati razni stupovi, ali to nije
samo na ovom mjestu, toga ima svugdje u kvartu.
Da bi nam okruženje bilo što ugodnije za život, pozivamo sve čitaoce
da jave nepravilnosti koje vidite. Ako imate neku dobru ideju što
se tiče kvalitetnijeg života u našem kvartu, javite se u redakciju
lista 2442 193, Švarcova 18 ili na mail gordana.brus@maksimir.hr.
Pisma čitaoca
U Vezi vašeg članka u "Maksimir moj kvart" javljam vam
se s par natuknica na temu "grafiti" - veliki estetski
problem ovog grada kojeg se dugi niz godina preskače, minorizira,
krivo naziva, ne želi rješavati. Evo neki dan slušam na radiju gradonačelnika
koji se vratio iz Šangaja i kaže da je u Zagrebu najljepše. Moje
mišljenje je da Zagreb iz tramvaja izgleda kriminalno loše. Ne radi
se samo o vandalizmu i uništenoj estetskoj slici Zagreba iz mojih
studentskih dana već o uzrocima za ovakvo stanje, te nedostatku
šireg sagledavanja tog problema. Na primjer, pred mjesec dana na
tramvajskoj stanici na Kvaternjaku s fasade je pored mene na metar
udaljenosti pao komad fasade s drugog kata. To govori da su "grafiti"
samo dio šireg problema koji se zove održavanje i upravljanje zgradama.
Jer što znači još malo brljanja po fasadama koje su često puta u
raspadajućem stanju, a grad nema uredbe, stanarine, komunalce, policiju
i sredstva kako bi grad držao na razini Beča. To se ne rješava šminkanjem
kao što se misli rješavati pitanje na Gornjem gradu.
"Što napraviti?" - Mislim da treba na nivou grada spoznati
ovaj problem i prestati to nazivati "grafiti".
U Zagrebu postoji veliki broj dobro plaćenih službi koje ovo mogu
rješavati, a imaju i vlast i novce. Ja kao penzioner mogu samo reći
da rješenje postoji samo nam nedostaje dobre i kvalitetne organizacije
i posebno pripremljene liste prioriteta radova u gradu. (M. Kuljiš)
Kontakt
policija 2006.
 Jako
nam je drago da je naš kvart, eto već drugu godinu dočekao kraj
godine uz naše policajce u zajednici, njih sedam, što brojem na
žalost nije dovoljno za tako veliki kvart. Neki čitaoci kažu da
ih nisu upoznali, što potvrđuje činjenicu da bi ih svakako trebalo
biti više. Naš kvart broji 55.000 stanovnika i svaki od policajaca
ima veliki dio kvarta koji mora obilaziti. Oni koji s njima surađuju
više su nego zadovoljni. Naši policajci u zajednici nalaze se tamo
gdje su najpotrebniji. Uspostavili su vrlo dobru suradnju sa školama
i vrtićima. Kada prvašići kreću u školu paze na njih kako prelaze
ulicu, Uz program MAH1 djecu osnovnih škola upoznaju s policijskom
postajom i problemima koji ih mogu zateći na ulici. Govore im o
štetnosti pušenja cigareta, droge, ispijanja alkohola, te upozoravaju
na oprez kod prilaženja i razgovora s nepoznatim osobama. Isti takav
program obavili su i protekli mjesec u bolnici Jordanovac u kojoj
OŠ Jordanovac u suradnji s bolnicama Jordanovac i KBC Rebro provodi
organiziranu nastavu pod nazivom "Bolnica-prijatelj djece".
To je nastavu za djecu koja moraju boraviti dulje vrijeme u bolnici.
Takav edukativan program pripremljen za djecu iziskuje posebne napore
i dodatan je uz ostale redovne poslove, a to su najčešće problemi
parkiranja, problemi švercera kod Kvatrića, edukacija mladih tokom
noćnih izlazaka i tako redom. U idućoj godini želimo našim policajcima
Predragu Tešanoviću, Draženu Planteku, Danijel Kamfelju, Perici
Kelavi, Dariu Siketiću, Aleksandru Hodulaku, Ivici Lukšiću i njihovom
voditelju, Kristijanu Brali da dobiju još nekolicinu kolega kako
bi još učinkovitije obavljali programe policajca u zajednici. (
g.b.)
Gradonačelnici Zagreba
 Za
Matiju Mrazovića se može reći da je najtužniji
gradonačelnik u starom Zagrebu. U drugoj godini njegova mandata,
tj. 1880. grad će zadesiti katastrofalni potres, o kome će nam zapise
ostaviti književnik i gradski zastupnik August Šenoa, te foto monografiju
razrušenog grada jedan od prvih zagrebačkih fotografa Ivan Standl.
Mrazoviću predbacuju da se nakon katastrofe povukao iz Zagreba,
a Šenoi prepustio da danonoćno optrčava najugroženije predjela grada
i popisuje štetu, poglavito na kulturno-povijesnim spomenicima.
Posljedica takvog nesebičnog rada, Šenoa će platiti teškom prehladom,
od posljedice koje će godinu dana kasnije preminuti.
 Da
u staroj poslovici koja kaže da je svako zlo za neko dobro, ima
ponešto i istine, uvjerit će se Mrazovićev nasljednik, gradonačelnik
od 1881. do 1885. Josip Hoffman. U njegovom mandatu
s posljedicama potresa, u Zagrebu zavlada groznica ne samo odstranjivanja
posljedica, nego i gradnje novoga. Grad je tih osamdesetih godina
poput feniksa, novo se gradi na ruševinama staroga. Na sjevernoj
strani Jelačićeva trga počinju nicati reprezentativne palače. Najprije
tzv. Wassertalova (danas Varteks), na uglu Bakačeve, a nasuprot,
ugao Duge ulice (Radićeva) Pongratzova, koju projektira famozni
Herman Bollé. Dolazak tog njemačkog graditelja ostavit će u Zagrebu
velikog traga. Njegovo je djelo, uz ostalo, Obrtna škola (danas
Muzej za umjetnost i obrt), gradnja kaptolske katedrale, te arkade
na Mirogoju.
Udruga "Susjed
susjedu pomaže"
Obitelj Peti
 U
Hrvatskoj ima veliki broj humanitarnih organizacija koje pomažu
mnogima kojima je to potrebno, ali humanitarna udruga koja djeluje
samo na području jednog kvarta postoji samo kod nas u našem kvartu.
Udruga "Susjed susjedu pomaže" nastala je kao nastavak
akcije pod nazivom "Susjed susjedu pomaže u nevolji" koju
smo započeli putem našeg lista početkom 2005. godine, u suradnji
s Centrom za socijalnu skrb, Ured Maksimir. Udrugu podržava Centar
za kulturu i informacije Maksimir, te Vijeće gradske četvrti Maksimir.
Iz Centra za socijalnu skrb u Maksimiru dobili smo podatak da pomoć
za uzdržavanje ostvaruje 282 obitelji, a jednokratnih novčanih pomoći
bilo je u ovoj godini 733, uključenih u pučku kuhinju je 171 osoba,
a doplatak i njegu prima 255 korisnika. To je velika brojka ljudi
kojima treba pomoć, a ona koju primaju, je samo tolika da jedva
"krpaju kraj s krajem". Eto, sada je već i kraj druge
godine kako djelujemo. Udruga je neprofitna, osnovana 20. lipnja
2006. godine, i bavi se humanitarnim radom. Do sada smo putem lista
većinom dobivali odjeću i namještaj, ali za kvalitetniji život potrebna
su i novčana sredstva (za popravak trošne kuće ili stana). Neke
obitelji žive u hladnim sobama, bez struje, bez grijanja, jer roditelji
ne mogu plaćati režije, a da i ne govorimo o starijim osobama koje
žive na rubu egzistencije. Pozivamo vas da se priključite Udruzi
i da pomognete koliko možete vašem susjedu u nevolji. Nikad se ne
zna što i nas može snaći jednog dana. U rad Udruge možete se uključiti
i kao volonteri koji mogu i sami predložiti kako nekome pomoći,
na primjer nadarenim učenicima koje treba školovati ili bolesnim
kojima treba pomoć. Rado vas očekujemo. Obaveze nisu prevelike i
ne morate se bojati da ćete utrošiti puno vremena.
Da bi Udruga počela djelovati, mi, stanovnici našeg kvarta možemo
pomoći tako da se učlanimo u Udrugu "Susjed susjedu pomaže"
i plaćajući članarinu postanemo donatori jer pomoću sakupljenog
novca možemo pomoći mnogim obiteljima koje pomoć uistinu trebaju.
Drugi vid pomoći je prikupljanje novca putem žiro računa na JMBG
osobe za koju sakupljamo sredstva koja su određena izrađenim troškovnikom
radova (dogovor u Udruzi je da su to obitelji koje imaju svoje vlasništvo
koje ne mogu sami dovršiti ni urediti).
Računovodstvene usluge Udruge vodi
renomirano poduzeće IN-biro, Karmen Čaušević, dipl.oec. u Maksimirskoj
64.
Sve članove udruge i donatore moći
ćete pronaći u našem listu ili na web adresi www.maksimir.hr.
Prvi
projekt uređivanja
Od ovog broja počinjemo sa sakupljanjem za naše susjede. Veliki
je broj potrebitih obitelji i s jednom od njih moramo započeti.
Naša susjeda, Ivanka Peti sa svojom četverogodišnjom kćerkom Petrom
živi u potkrovlju u jednosobnom stanu od 33 m2, u Petrovoj ulici.
Ivanka je nezaposlena, a njena djevojčica od rođenja ima probavne
tegobe i slabije napreduje, pa joj je zbog toga potrebna bezglutenska
dijeta koju majka ne može provoditi zbog financijskih teškoća. Stan
je u otkupu, za što mjesečno plaća 130 kuna. Grijanje joj je veliki
problem jer se griju na drva i to samo u kuhinji. Zbog dotrajale
drvenine, vrata i prozora koji dobro ne dihtaju, troškovi za drva
su veliki. Strujne instalacije su također u lošem stanju, a trebalo
bi izmijeniti i sve podove u kući. A majka i djevojčica žive od
male alimentacije, 670 kuna i dječjeg doplatka od 370 kuna, a Centar
za socijalnu skrb Ured Maksimir plaća im režije, 480 kuna mjesečno.
Ako odbijemo ratu kredita od 130 kuna, Ivanka s bolesnim djetetom
mjesečno živi s 910 kuna. Stvarno treba biti mađioničar da preživiš,
a kamoli da platiš potrebne popravke u stanu.
Darovatelji
Da u našem kvartu žive i rade dobri ljudi uvjerili smo se jer smo
na preporuku razgovarali sa Slavenom Maslačem, direktorom građevinske
firme GRAMAS-VISOKOGRADNJA, koji je pogledao i izmjerio prostor,
te izradio troškovnik koji je izuzetno povoljan s obzirom na količinu
radova (Vailant kombi bojler 18kW, radijatori Lipovica 600 - 65
članaka, ventili, prigušnice, bakrene cijevi, fitinzi, spojnice,
rad = brutto 17.690 kn). Obećao nam je da će početi
s radovima čim mi budemo spremni, to jest kada sakupimo određenu
svotu novaca. Radove u kući obitelji Peti pratit ćemo putem lista
i obavještavati vas o tijeku radova i sakupljenog novca.
Novac
možete darovati:
• putem članarina - 120 kuna godišnje ili 10 kuna mjesečno
svake srijede u Centru za kulturu Maksimir, Švarcova 18 od 10 -
12 sati i od 15 - 17 sati
• donacije i članarine možete uplatiti i na žrn: 4115008
- 1124000697, Banka Sonic (uplatnice mižete naći u svim
poslovnicam banke, a u našem kvartu: Maksimirska 103 i Martićeva
15, te u redakciji lista Švarcova 18)
• organizacijom humanitarnih koncerata
• mjesečnim prodajnim sajmovima u u dvorištu Šrapčeve (mjesna samouprava)
(Gordana Brus - predsjednica Udruge)
Mali princ - prvi vrtić
uključen u Međunarodni program eko škola
Djeca vode bitku sa smećem
 Djeca
u Dječjem vrtiću “Mali princ” u Laščinskoj iskorištene papire odlažu
u kartonske kutije za papir, božićnu jelku ukrasit će prošlogodišnjim
kuglicama koje su “presvukli u druge boje”, iskorištenu ambalažu,
kao što su kartonske kutije, plastične boce i drugo, upotrebljavaju
za izradu igračaka, za sijanje sjemena i sadnju biljčica, brinu
o životinjicama u terarijima i akvarijima smještenim u vrtićima,
uređuju dvorište vrtića i zalijevaju cvijeće koje u njemu raste…
Rade i uče ta djeca još puno toga što će zaštititi prirodu i učiniti
im život boljim. Naime, “Mali princ” je prvi vrtić u Zagrebu koji
se pridružio Međunarodnom programu eko škola. Trenutno ispunjava
uvjete za dobivanje zelene zastave, koja bi se od proljeća trebala
vijoriti na zgradi tog vrtića.
Logo vrtića je planeta Zemlja u obliku srca koju u rukama drže djevojčica
i dječak.
“Kako bi djecu upoznali s problemima koje stvara otpad koji se ne
sakuplja odvojeno kako bi se ponovno prerađivao, djecu smo odveli
na odlagalište otpada na Jakuševcu gdje je promovirana nova slikovnica
"Rođendan bez smeća", koja ih, kao i njihove roditelje,
poučava zbrinjavanju otpada, koji nije smeće”, ispričala nam je
ravnateljica vrtića, Marica Tuškan.
U Malom princu osigurali su dovoljan broj kartonskih spremnika za
odlaganje papira te brinu o njegovom redovitom odvozu kako bi se
ponovno upotrijebio za proizvodnju novog papira, no, ističe ravnateljica,
treba roditeljima i djeci omogućiti da to isto rade i u svojim domovima,
to jest da u kvartu gdje žive imaju dovoljan broj kontejnera u koje
će odlagati kod kuće sakupljeni otpad. A isto tako treba osigurati
pravovremeni odvoz i pražnjenje punih kontejnera. Vrtić namjerava
nabaviti i spremnike za prazne baterije.
Kako se bliže blagdani, u vrtiću se radi na veliko. Peku se “bakini”
medenjaci, izrađuju čestitke i razni ukrasi koji će se prodavati
na božićnom sajmu koji se ima održati 14. prosinca.
“Cilj nam je djecu podučiti i zdravoj prehrani, pa smo tako na proslavama
rođendana izbacili čips, smokije, Coca Colu, a uveli suho voće,
orašaste plodove, biopeciva i kolačiće”, ističe ravnateljica Tuškan.
Tako su odgojiteljice u vrtiću za djecu napravile i odigrale predstavu
“Fini, fini vitamini”, a kako bi djecu upoznali s potrebom zaštite
voda od zagađenja, predstavu “Modra i siva rijeka”. (Gordana Petrovčić)
Ulica Ferde
Livadića
 Prva
ulica od Kvaternikova trga, koja povezuje Maksimirsku cestu i Ulicu
kralja Zvonimira, imenovana je godine 1928. po skladatelju Ferdi
Livadiću. Nalazi se u predjelu ulica koje nose imena slavnih iliraca.
Dodiruje se s ulicama nazvanim iste godine po preporoditeljima i
njegovim istomišljenicima: političaru Metelu Ožegoviću (1814.-1890.),
književnicima Ivanu Trnskom (1819.-1910.), Antunu Nemčiću (1813.-
1849.) i Dragutinu Rakovcu (1813.-1854.).
Glazbenik Ferdo Livadić rođen je u Celju 1799. kao Ferdinand Wiesner
u slovensko-austrijskoj obitelji. Kao dječak, naslijedivši imanje
svoje tetke, doselio se u Samobor. Studirao je pravo u Grazu i bavio
se intenzivno glazbom. Svirao je violinu i skladao. Nakon povratka
u Samobor vodio je imanje i obavljao niz dužnosti u Samoboru (sudac,
ravnatelj škole, gradski senator, gradonačelnik). Umro je u Samoboru
1878. Njegova kurija u samom centru Samobora danas je poznati Samoborski
muzej. Surađivao je i drugovao s poznatim umjetnicima i intelektualcima
onoga doba te se priklonio idejama Ilirskog pokreta (tada je i kroatizirao
ime). Velik glazbeni opus, nepotpuno sačuvan, broji više od 300
skladbi.
O jednom događaju iz godine 1833. te poznatoj budnici, povezanom
s tom zgodom i njegovim imenom, poneki ponešto znaju. Budnica o
kojoj je riječ imala je tada, a nosi i danas za sve nas znakovitu
poruku. Na putu prema Samoboru u siječnju 1833. u posjet svom prijatelju
Livadiću, Ljudevit Gaj očaran, prema predaji, ljepotom zimskog krajolika
i glazbom iz obližnjeg sela osmislio je stihove. Prvu našu budnicu
iste je večeri u Livadićevu salonu zapisao Gaj, a zajednički su
je uglazbili. Notni zapis pripremio je Livadić. Naslov pjesme "Horvatov
sloga i zjedinjenje" poznata po svom prvom stihu "Još
Horvatska ni propala". Pjesma je objavljena 1835., a iste ju
je godine u zagrebačkim kazalištu u međučinu opere pjevala uz ovacije
mlada plemkinja, pjevačica Sidonija Erdődy kasnije udata Rubido.
Postala je to najpopularnija hrvatska pjesma i himna Hrvatskoga
narodnoga preporoda.
 Livadićeva
ulica broji 38 kućnih brojeva. Zatvorena je prema Maksimirskoj s
dva kioska, jedan je prodavaonica tiska, a drugi zalogajnica. Bilo
bi mnogo ljepše da te stihijski postavljene kioske zamijeni zelena
površina i time se otvori pogled s Maksimirske na lijepu Livadićevu
sve do Zvonimirove.
U građevinskoj dokumentaciji Državnog arhiva u Zagrebu stoji podatak
da je najstarija kuća u Livadićevoj jednokatnica na kućnom broju
3 iz 1903. godine. Prostor uz tu kuću prema Ožegovićevoj je zapušten,
a drvena ograda ruševna. Kuće u sjevernom dijelu uglavnom su višekatnice
nadograđivane 60-tih godina. Slijede obiteljske kuće građene početkom
prošlog stoljeća. Ipak, tri su uglovnice s Rakovčevom iz 1913. i
1914., graditelj Ivan Pečnik, vrijedne posebne pozornosti. Jednu
od njih, broj 20, dao je graditi prof. dr. Stjepan Srkulj, gradonačelnik
Grada Zagreba u dva mandata (1917.-1919. i 1928.-1932). Na drugu
je 1964. godine prigrađena katnica za Hrvatski streljački savez.
U južnom dijelu ulice, zatvorene prema Zvonimirovoj, dječji je vrtić
Trnoružica. Nedaleko od vrtića na broju 29a pravo je ruglo nabacanog
svekolikog otpada. Takvo što ne smije biti nigdje u gradu, a najmanje
u ovoj lijepoj ulici.
Ranka Franz-Štern
Poznati iz našeg kvarta -
Nikica Gabrić
"Sve što zaradim ulažem u posao"
 Za
godinu dana najmodernija i najbolje opremljena očna Poliklinika
u Hrvatskoj, "Svjetlost" na Bukovačkoj cesti, preselit
će na novu adresu u Hainzlovu ulicu. Prema riječima osnivača "Svjetlost"
prof. dr. Nikice Gabrića razlog selidbe je proširenje Poliklinike
koja bi u novom prostoru od dvije tisuće kvadrata pružala još bogatiju
medicinsku uslugu. Dr. Gabrić jedan je od najboljih hrvatskih oftalmologa,
jedini u Hrvatskoj koji je operirao u 16 različitih zemalja svijeta,
živi na Ravnicama, a za sebe kaže: "Ja sam malo provincijsko
dijete koje je uspjelo zato što Zagreb ima bezbroj mogućnosti za
napredak".
Uskoro se Poliklinika „Svjetlost“
seli na novu lokaciju. Hoće li doći do nekih promjena u djelatnosti
Poliklinike ili ćete se i dalje baviti prvenstveno oftalmologijom?
Oftalmologija odnosno liječenje i operiranje očiju i dalje će biti
naša primarna djelatnost. Poliklinika Svjetlost postoji osam godina.
Prva je u Hrvatskoj počela operirat klasično skidanje dioptrije,
prava je počela ambulantno izvoditi ultrazvučne operacije mrene,
liječiti tvz. oštećenja žute pjege kod starijih ljudi preko 65 godina
s lijekovima i laserima, i
jedina je u bivšoj Jugoslaviji počela primjenjivati tehnologije
koje nigdje drugdje ne postoje. Jako volim svoj posao i sve što
zaradim ulažem u njega. Nova zgrada imat će šest katova, dvije etaže
podzemnih garaža, a zaposlit ćemo još dvadesetak medicinskih djelatnika.
S obzirom da je jedna od glavnih komplikacija dijabetesa sljepoća
i problemi s krvnim žilama, jedan odjel biti će namijenjen za dijabetes
i njegovu prevenciju.
Da niste doktor čime biste se
bavili?
Bio bi psiholog ili biolog. Kao dijete me uvijek zanimalo od čega
je ljudski organizam sastavljen i bilo mi je čudno kako čovjek kao
jedan od najsavršenijih oblika u prirodi, može nastati od samo dvije
stanice. Zanima me psiha ljudi; zašto nešto rade, što ih interesira,
zašto su dobri ili loši. Upravo čitam knjigu katoličkog svećenika
Anthonya de Melloa koji je živio i radio u Indiji, a potom otišao
u Ameriku gdje je propovijedao ljubav i neovisnost. Prema njemu
ključ čovjekovog samopouzdanja leži u odricanju materijalnih stvari
i posvećenju duhovnim.
Kako vi stojite s time, čemu pridodajete
veću važnost, materijalnom ili duhovnom?
Jako se dobro držim! Novac je važan samo dok se riješe osnovne stvari,
ili zaradi prvi milijun koji omogućuje nezavisnost. Ne može se istovremeno
voziti dva auta i živjeti u dvije kuće. Materijalno me zanimalo
dok sam bio mlad, sada mi nije nimalo važno. Daleko je važnije odlučivati
o sebi i raditi stvari koje volite. Ako bi me netko danas pitao
bi li otišao u mirovinu i uzeo 10 tisuća eura penzije ili bi ostao
raditi, izabrao bi ovo drugo.
 Recite
nam nešto o Vašoj obitelji.
Imam dva sina Ivana i Krešimira i obojica idu u MIOC (XIV gimnaziju),
jedan u prvi, a drugi u četvrti razred. Moja supruga Ksenija ima
svoju optiku, no njezina uloga je prvenstveno držati obitelj na
okupu. Da obitelj ovisi o meni točnije o mom poslovnom tempu, brzo
bi se raspala.
Kako se opuštate?
Kako imam problema s kilama i graničnim šećerom u krvi svako jutro
od šest i pol do sedam i pol hodam po Maksimiru s trenerom. Da nije
trenera bezbroj puta bi ostao spavati kod kuće! Kondicija mi je
potrebna kako bi imao snage realizirati sve projekte koje želim.
Isto tako igram golf koji me relaksira jer sam cijelo vrijeme koncentriran
na lopticu. Volim igrati i tenis na Ravnicama.
Ipak pušite.
Da pušim. Kažu da popovi nisu išli u svete škole da bi bili sveci
nego da bi propovijedali vjeru . To vrijedi i za doktore, prije
svega su ljudi.
Puno ste putovali. Koje vam se
zemlje najviše sviđaju?
Najviše mi se sviđaju Hrvatska, Grčka i Florida. Florida je lijepa,
zelena, ocean je predivan s velikim plažama, a postoji i svemirski
centar. U San Paolu pak nikad ne bih mogao živjet zbog prevelike
gužve. Pet kilometra se vozi dva sata! Mi smo sretni što Zagreb
nije preveliki grad i što naše prometne gužve nisu ništa u odnosu
na gužve u ostalim svjetskim gradovima. (Marija Luketa)
Rad s darovitim učenicima
OŠ Antuna Gustava Matoša
Ako ne znate, pitajte njih
 Od
čega i kako nastaje čokolada, što smo jeli prije, a što nakon otkrića
Amerike, put od kotača do automobila, koje su specifičnosti pojedinih
naroda, privlačna snaga još uvijek nam nepoznatog svemira, vjetrenjače,
…, o svemu tome i o još mnogo toga razgovaraju, pišu i crtaju nadareni
učenici u Osnovnoj školi Antuna Gustava Matoša, na Ravnicama.
"Kroz Program rada s darovitim učenicima želimo kod njih razviti
osobnost, samopouzdanje, njihova područja nadarenosti, kao i tolerantnost,
a sve kroz predavanja, izradu plakata, pismene sastavke, likovne
radove, razne zadatke, vježbe i kvizove te razgovor", rekla
nam je Sanja Režek, školski psiholog te autor i voditelj Programa
kojeg provodi u suradnji s dr. Vesnom Vlahović Štetić s Odsjeka
za psihologiju Filozofskog fakulteta. Da se što bolje zadovolji
znatiželja i istraživački duh darovitih učenika oni odlaze i u posjetu
tvornicama, poput Kraša i Lure, punionici meda, zatim muzejima,
zagrebačkoj zvjezdarnici te Zoološkom vrtu.
U višim razredima učenici se uključuju u Debatni klub gdje uče argumentirano
raspravljati o određenim temama, kao što su "Cenzura Interneta
je opravdana", "Život u gradu je bolji od života na selu",
Obrazovanje je ključ uspjeha".
Program identifikacije darovitih učenika u školi se provodi u trećim
razredima još od 1993. godine. U četvrtom razredu oni se uključuju
u Program rada s darovitim učenicima kroz Grupu za kreativni razvoj
koju jednom tjedno po dva školska sata vodi psihologinja Sanja Režek.
Program financijski pomažu Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
sporta i Grad Zagreb, a ima veliku podršku roditelja i ravnatelja.
(G.P.)
10 godina Privatne klasične
gimnazije u Harambašićevoj
Učenje na kotačima i svjetlima pozornice
Kako je vratiti se u Srednji vijek s vješticama, inkvizitorima,
alkemičarima, dvorskim damama i ludama, ili pak u vrijeme antike.
Kako je oživjeti Put svile i Divlji zapad, ili pak osjetiti dašak
"ludih" 60-ih i burnih 20-ih, biti Marylin Monroe, Ava
Gardner ili Rita Hayworth. To znaju učenici Privatne klasične gimnazije
koji u sklopu Tjedna otvorene nastave kroz niz radionica i predstava
organiziranih u javnim gradskim prostorima i dvorcima oživljavaju
prošlost. U radionicama se upoznaju s japanskim jezikom, pismom
i kulturom, zatim umijećem brzog čitanja, shiatsu masažom, istočnjačkom
igrom Go, uređenjem unutarnjeg prostora i drugim zanimljivostima
i vještinama. To je odličan način učenja. No, gimnazija ima još
jednu specifičnost. Učenici imaju i tzv. Nastavu na putu u sklopu
koje obilaze Kvarnerske otoke, Istru, srednju i južnu Dalmaciju
s otocima, Slavoniju, te Italiju i Grčku.
Ta je obrazovna ustanova ove godine proslavila deset godina rada.
Otvorena je 1996. u našem kvartu, u Sermageovoj, a od 1999. nalazi
se u Harambašićevoj ulici. Ove je godine u Gimnaziju upisan 171
učenik, u osam razreda, i to je krajnji kapacitet škole. Kroz školu
i njene programe, koje provodi 27 stalno zaposlenih profesora, proveo
nas je zamjenik ravnatelja i profesor matematike i informatike,
Janko Nežić. Ravnatelj gimnazije, Zlatko Šešelj profesor je latinskog
i grčkog, a bio je ravnatelj Klasične gimnazije u Križanićevoj.
Upisu u Privatnu klasičnu gimnaziju s pravom javnosti, što znači
da su svjedodžbe i ostali dokumenti koje škola izdaje jednako vrijedni
dokumentima državnih škola, prethode uspješno položeni testovi inteligencije,
opće informiranosti, motiviranosti i pismenog izražavanja.
"Učenici prolaze uglavnom s odličnim i vrlo dobrim uspjehom.
Troje do četvero učenika po razredu u prosjeku prolazi s ocjenom
dobar. Nakon završene gimnazije oko 80 posto učenika upisuje fakultet
koji su izabrali kao svoj prvi izbor", istaknuo je profesor
Nežić. (G. P.)
"Pisanje je kronična
bolest"
 U
utorak 5. prosinca u Centru za kulturu Maksimir održana je književna
tribina s hrvatskim pripovjedačem, romanopiscem i scenaristom Goranom
Tribusonom pod nazivom "Između Borgesa, krimića i rock'n'rolla"
na kojoj je prisustvovalo pedesetak zagrebačkih gimnazijalaca. Naslov
tribine zapravo sažima tri glavna razdoblja književnog opusa Tribusona.
Prva i najstarija Tribusonova djela su znanstveno fantastične zbirke
priča koje se prema jednom od najvećih argentinskih pisaca 20-og
stoljeća Jorgea Luisa Borgesa posebno poznatog po kratkim pričama
fantastike, nazivaju i borgesovske priče. Nakon njih slijedi niz
kriminalističkih i tvz. generacijskih romana u kojima se Tribuson
bavio odrastanjem svoje generacije, rađanjem pop kulture na našim
prostorima i buntovništvu koje se osim u slobodnijim svjetonazorima,
manifestiralo i posve drugačijim izgledom; kod mladića dugom kosom,
nošenjem traperica i tenisica.
"Kao dijete volio sam kriminalističke priče iz dva dobra razloga.
Prvi je taj što krimići nikad nisu dosadni jer uvijek postoji pitanje
tko je počinio zločin. Drugi razlog je što kriminalistički roman
govoreći o zločinu zapravo progovara i o društvu u kojem leže uzroci
tog kriminala", objasnio je Tribuson, inače rođeni Bjelovarčanin,
kojemu je uvijek najdraža posljednja knjiga koju napiše dok svoje
stare romane ne voli. "Volim miris novo isprintane boje na
listovima i šuštanje stranica nove knjige. No, nakon toga više na
tu knjigu ne mislim, a najdraža mi postaje ona sljedeća". Osim
što ne voli stare knjige, Tribuson ne voli ni nostalgiju u knjigama.
"Nostalgija u romanima je kao listanje starih albuma s fotografijama:
sve izgleda smiješno!". Literatura je za njega prvenstveno
komunikacija. Stoga je, želeći izjednačiti pisanje i čitanje, uvijek
nastojao pisati ono što bi i sam poželio čitati.
S obzirom da odbacuje, kako kaže, utopističku ideju da književnost
treba odgajati publiku te da se njome može promijeniti svijet, srednjoškolce
iz gimnazije Lucijan Vranjanin i Prirodoslovno matematičke gimnazije
Vladimir Prelog zanimalo je što ga uopće tjera na pisanje.
"Pisanje je kronična bolest. Za mene je to unutarnja potreba
koju ne znam objasniti. Nitko ne piše zbog vanjskih utjecaja, piše
samo onaj tko voli pisati. Od pisanja se ne postaje slavan i ne
zarađuju se veliki novci. Zapravo ne postoji nikakav drugi razlog
osim vlastitog zadovoljstva", zaključio je Tribuson. (Marija
Luketa)
Stolnoteniski
klub Maksimir
 Dva
ljubitelja i trenera stolnog tenisa Miroslav Magdalenić i Vjekoslav
Kubeščak nedavno su osnovala Stolnoteniski klub Maksimir za djecu
i rekreativce koji bi s radom trebao početi početkom iduće godine.
Iako je ovaj projekt izvrsna prilika za animiranje i upoznavanje
djece s dinamičnim ping-pongom, problem je u tome što adekvatnog
prostora na području Maksimira u kojem bi se treninzi održavali,
za sada nema. "Treninzi se trenutačno održavaju u Stolnoteniskom
klubu Remete u oronulom prostoru koji ima samo dva ping pong stola
i gdje može dolaziti limitirani broj djece", kazao je Magdalenić
dodajući kako od četvrti Maksimir za sada nisu dobili nikakvu podršku
u smislu ustupanja nekog prostora u kvartu.
Klub je zamišljen kao mjesto u kojem će se okupljati najmlađi od
pet godina pa sve do odraslih koji se žele samo rekreirati. "Za
ozbiljniji rad s djecom treninzi bi se trebali održavati tri do
četiri puta tjedno, a u dvorani bi trebala biti postavljena tri
ili četiri stola", kazao je 28-ogodišnji Magdalenić koji se
stolnim tenisom u klubu Remete aktivno bavio do 18 godine života,
a nakon duže stanke ponovo mu se vratio. "Ping-pong izvrstan
je za reflekse i koordinaciju. S obzirom da je baziran na eksplozivnosti
potrebna je dobra kondicija. Osim toga stolni tenis jako umara jer
se za vrijeme igre tijelo nalazi u specifičnom položaju", rekao
je.
Sve informacije o ST klubu Maksimir možete dobiti na broj mobitela:
091/ 2445 393, kontakt osoba je Miroslav Magdalenić.
Akrobatski
rock'n'roll
Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock'n'rollu za formacije održano
je u studenome 2006. godine u švicarskom mjestu Zug. Na prvenstvu
je sudjelovala i formacija Akrobatskog rock'n'roll kluba Buba i
ostvarila izuzetan uspjeh osvojivši 2. mjesto čime su postale viceprvakinje
svijeta (Hrvatski rock'n'roll savez član je HOO). Svakako smo ponosni
jer klub Buba registriran je i djeluje na našem Maksimiru. Treninzi
se održavaju u XV. gimnaziji. Ovaj uspjeh je ujedno i najveći uspjeh
hrvatskog rock'n'rolla do sada uopće.
NA VRH
STRANICE
Maksimir
moj kvart, br. 32 - studeni 2006.
 Dragi
susjedi,
naša akcija "Susjed susjedu pomaže" i dalje traje. Sakupili
smo nešto odjeće za naše obitelji. Molila bih vas da odjeću koja
je dotrajala i onu koja na sebi ima ružne fleke sami bacite u kontejnere
kako biste nama olakšali posao. Pronašli smo prostor za Udrugu "Susjed
susjedu pomaže", gdje bismo jednom mjesečno sakupljenu robu
mogli prodavati i poklanjati na našem "Kvartovskom sajmu"
u Šrapćevoj ulici. Nadam se da će nam se pridružiti i javne osobe
s našeg kvarta. Prostoriju još moramo urediti, a nema ni grijanje
pa ćemo sa "sajmom" početi u ožujku druge, 2007. godine.
Sa sakupljanjem možemo početi odmah. Osim odjeće možete donositi
i sve što vam je višak, torbe, torbice, remenje, bižuteriju, knjige,
sitniji namještaj (imat ćemo radionicu za restauraciju namještaja),
hranu (namirnice) i druge korisne potrepštine.
GRAMAS-INDUSTROGRADNJA je poduzeće Slavena Maslača koji je porodici
u Markuševcu poklonio drva za ogrjev, a obećao nam je i dalje pomagati
koliko može, super.
Svi vi koji želite pomoći da Udruga doprinosi boljem socijalnom
stanju našeg kvarta možete se učlaniti u udrugu i na taj način pomoći
njenom radu. Članarina za cijelu godinu iznosi 120,00 kuna, što
se može plaćati mjesečno po 10,00 kuna u prostoru Švarcove 18. Nadam
se da ćete toliko moći odvojiti. Svi članovi Udruge biti će objavljeni
na Internet stranici lista "Maksimir moj kvart".
Pripremili smo troškovnik uvođenja centralnog grijanja za porodicu
iz Petrove ulice, ali moramo pričekati suglasnost za humanitarni
rad od Ministarstva za zdravstvo i socijalnu skrb.
Sve što o tome želite saznati nazovite na tel. 2442 193
ili na mob. 091/485 0777. e-mail
Vijeće
gradske četvrti i Culmena darovali djecu Maksimira
 Vijeće
gradske četvrti Maksimir, fondacija Sobre Zagreb i poduzeće Culmena,
koje se bavi kulturnim menadžmentom, donirali su sredinom listopada
oko 3.000 knjiga za devet maksimirskih dječjih vrtića i 15. gimnaziji.
Knjige su na engleskom jeziku, većina ih ima i dodatni CD, a obuhvaćaju
razna područja poput kulture, znanosti, umjetnosti… Vijeće gradske
četvrti platilo je troškove transporta i skladištenja knjiga.
I tu dodjeli knjiga nije kraj, već na proljeće nove će knjige dobiti
osnovne i srednje škole na području našeg kvarta.
Knjige, američki izdavači doniraju američkoj fondaciji Sobre, koja
se bavi podjelom knjiga po čitavom svijetu, pa tako i podružnici
svoje fondacije u Zagrebu koja je knjige, u suradnji s Vijećem i
poduzećem Culmena, odlučila donirati i obrazovnim ustanovama na
području Maksimira. (G. P.)
Drveće
Maksimira
 Javna
ustanova “Maksimir” nedavno je predstavila knjižicu Drveće Maksimira
te uz nju vezanu stazu pod nazivom “Maksimirski starosjedioci”.
Knjižica na popularan način predstavlja tridesetak vrsta drveća
koje možemo naći na području parka Maksimir, ali i u ostalim dijelovima
Zagreba. Očuvane stoljetne šume na području parka uvelike doprinose
njegovoj vrijednosti, a u doba oblikovanja parka ovdje je posađeno
oko 300 vrsta drveća i grmlja, od kojih su se neke održale i danas.
Pomoću knjižice posjetioci će moći naučiti raspoznavati najčešće
među njima uz “ključ” za određivanje vrsta te na stazi provjeriti
svoje novostečeno znanje. Na stazi dugoj 1.400 metara označene su
23 vrste drveća. Staza započinje iza paviljona Jeka, prolazi između
prvog i drugog jezera te se uz Kapelicu sv. Jurja, preko Obeliska
i Vidikovca ponovo vraća na glavnu aleju. Posjetioci će moći saznati
više o opisanim vrstama, kao i neke “nepoznate” stvari o drveću
te vjerovanja o njima.
Programska skupština HSS
Maksimir - najčišći kvart u prometnom
kaosu
 Dana
17. listopada u prostorijama MS "Dinko Šimunović" u Šrapčevoj
12 održana je programska skupština HSS-a na temu "Maksimir
kakav želimo". Prisutni građani imali su priliku iznijeti svoje
primjedbe i prijedloge, te poslušati političare i stručnjake koji
su govorili o prometu, čistoći i infrastrukturi, sigurno najvažnijim
temama kvartovskog života. Prema podacima pomoćnika direktora "Čistoće"
za operativno tehničke poslove, dipl. ing. Branka Pintarića Maksimir
je jedan od najčišćih kvartova u Zagrebu. Skoro 90% kvarta je uključeno
u razne aktivnosti Čistoće, a gotovo 100% kvarta je pokriveno kontejnerima,
kvart ima 330 posuda za pet, staklo i baterije, a uskoro će biti
otvoreno i novo "Eko" dvorište.
Stanje u prometu je nažalost daleko od stanja s čistoćom. Zbog građevinskih
radova na Kvaternikovom trgu i KBC-u Rebro na Maksimiru već dugo
vlada prometni kaos. Pomoćnik pročelnika Ureda za promet i ceste
grada Zagreba dr.sc. Stipan Matoš je izjavio kako će se situacija
nastala u prometu pokušavati riješiti otvaranjem za promet, nekih
dosad slijepih ulica, Sermageove, Fijanove, Vojnovićeve i Radauševe,
izgradnjom novih kružnih tokova te promjenom mjesta nekih semafora.
Na skupštini se govorilo još o nekim problemima na kvartu te su
nakon početnih izlaganja građani mogli uputiti svoje primjebe i
prijedloge. Sjednici su prisustvovali i potpredsjednik Skupštine
grada Zagreba mr.sc. Berislav Radić, predsjednik Gradske organizacije
HSS grada Zagreba, te ujedno pročelnik Gradskog ureda za poljoprivredu
i šumarstvo Darko Vuletić te predsjednik Vijeća gradske četvrti
Maskimir Mario Pilaš, te se također okupljenima obratili s nekoliko
riječi. (Dalibor Špadina)
DJEČJI VRTIĆ BUKOVAC
Djece sve više, mjesta sve manje
 Djevojčice
i dječaci iz Dječjeg vrtića Bukovac, s Bukovačkog krča, mogu vas
prisjetiti, ako slučajno sami ne možete, koji su glavni gradovi
pojedinih država, gdje je kojem kontinentu na globusu mjesto, ili,
pak, ako baš niste na TI sa sluhom, pokazati vam koji su zvukovi
zvona identični, a koji se zvukovnim nijansama razlikuju. Znaju
oni još puno toga, pa tako i od čega se sastoji jaje, kao i niz
riječi na engleskom jeziku. Sve to, i još puno toga kroz igru uče
u Montessori programu koji se u ovom vrtiću provodi u dvije odgojne
skupine. U vrtiću na Bukovačkom krču je i skupina djece koja u okviru
primarnog, nacionalnog programa uči engleski, te još devet odgojnih
skupina koje prolaze primarni program. U glavnom objektu ovog vrtića,
na Trnacu, u primarni program kod jedne skupine djece integriran
je njemački jezik. Djeci se pruža mogućnost sudjelovanja u glazbenim
radionicama, ritmici, sportskim aktivnostima te engleskom jeziku
u poslijepodnevnim satima. Tijekom studenog trebao bi zaživjeti
i novi program za darovitu djecu, te se, u sklopu KBC-a Rebro, otvoriti
jedna odgojna skupina za djecu koja su u bolnici.
"Nedostatak prostora na obje lokacije Bukovačkih vrtića, i
onoj na Trnacu i ovoj na Bukovačkom krču, predstavlja problem kod
uvođenja novih programa za djecu, te otežava provođenje postojećih.
Prostora će biti sve manje jer se u okolici gradi sve više zgrada,
pa smo Gradu i Gradskoj četvrti uputili zahtjev za dogradnjom još
120 četvornih metara prostora na obje lokacije. Tako bi se otvorilo
mjesta za još ukupno pedesetoro djece", ispričala nam je ravnateljica
vrtića Branka Jakšić. (G. P.)
Internistički
savjeti - dr. Marino Kvarantan
Pitanje: Imam 65 godina i izmjeren mi je tlak 165/100.
Da li je to patološka vrijednost krvnog tlaka?
Odgovor: Vrijednosti krvnog tlaka više od 145/95
smatraju se patološkim. Ako postoje i čimbenici rizika - pušenje,
pretilost, povišenje masnoća u krvi ili ako je žena u menopauzi
tada se krvni tlak viši od 135/90 smatra patološkim. Kod bolesnika
koji su preboljeli moždani ili srčani udar krvni tlak treba biti
još niži. Naravno treba uzeti u obzir i opće stanje bolesnika, postojanje
promjena na krvnim žilama, druge pridružene bolesti i sl. Najbolje
je procijeniti vrijednosti krvnog tlaka 24 satnim mjeračem krvnog
tlaka – automatskim tlakomjerom kojega bolesnik nosi u svom životnom
okruženju. Takav uređaj sam, automatski, u određenim razmacima,
mjeri krvni tlak i puls.
Dr.Marino Kvarantan, specijalist za intermu medicinu i ultrazvuk.
Njegoševa 4a, Zagreb, tel.01 2304320.
Kompletna obrada bolesti srca, povišenog krvnog tlaka, mokračnih
puteva, prostate i probavnih organa
Ulica
Dragutina Gorjanovića Krambergera
 Ulica
koja spaja Kišpatićevu ulicu s Jordanovcem nazvana je godine 1969.
po znanstveniku Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru. Redakcija našega
lista pridružuje se obilježavanju 150. obljetnice njegova rođenja
i 70. obljetnice smrti te je odlučila da se u broju za mjesec studeni
opiše Gorjanovićeva ulica s naglaskom na njegove zasluge. Uključena
je na listu UNESCO-a kao jedna od značajnih obljetnica. Obilježena
je nizom događanja u Zagrebu i Krapini.
Rođen 25. listopada 1856. u Zagrebu u godini rođenja našeg velikana
Nikole Tesle, Kramberger je kao geolog, paleozoolog i paleoantropolog
osvijetlio putanju čovjekova nastajanja i djelovanja. Nakon studija
u Münchenu i Zürichu, doktorira u Tübingenu 1879., u dobi od 23
godine. Znanstvenu karijeru počeo je u Beču te nastavio u Zagrebu
kao profesor geologije i paleontologije tadašnjeg Mudroslovnog fakulteta
zagrebačkog Sveučilišta, a istodobno je upravitelj Geološko-paleontološkog
muzeja. Svojim je radovima stekao svjetsko priznanje. Njegovo najvažnije
djelo o životu i kulturi krapinskog diluvijalnog čovjeka Der diluviale
Mensch von Krapina in Kroatien objavljeno prije 100 godina, uz ostale
brojne radove, donijelo je svjetsku slavu njemu i hrvatskoj znanosti.
Slavljen je za života kao rijetko koji naš znanstvenik, da spomenemo
samo neka priznanja i počasti: redoviti član JAZU (od 1909.), počasni
je doktor Sveučilišta u Zagrebu (1927.), počasni građanin Grada
Zagreba (1927.). Umro je u Zagrebu 22. prosinca 1936. Pokopan uz
najviše počasti u arkadama na Mirogoju.
Ulica s njegovim imenom u našem kvartu nalazi se uz ulice imenovane
po dva znanstvenika i Gorjanovićeva istovremenika, mineralogu i
petrologu te Krambergerovom suradniku Miji Kišpatiću (1851. – 1926.)
i šumarskom stručnjaku Franu Kesterčaneku (1856. – 1915.). Pogled
na navedene godine otkriva važne obljetnice oba znanstvenika. Kišpatiću
155 godina rođenja i 80 godina smrti te Kesterčaneku kao i Gorjanoviću
150 godina rođenja. Ponosno i s nostalgijom prisjećamo se tih znamenitih
Hrvata.
Ulica Dragutina Gorjanovića Krambergera ima 72 kućna broja. Ulica
započinje od Jordanovca, a završava Kišpatićevom. 72. Starije prizemnice
građene su tada na još rubnom dijelu grada. Prema podatcima Državnog
arhiva u Zagrebu najstarija kuća, broj 10, prizemnica Mije Ivančina,
tada gradskog redarstvenog stražara, građena je godine 1900. Prečac
gornji veže Gorjanovićevu, uz lijepu zelenu površinu, s Kliničkim
bolničkim centrom Zagreb na Rebru koji je sada u završnoj fazi dogradnje.
Gorjanovićeva se do 1969. zvala Prečac gornji te je po slavnom znanstveniku
nazvana nakon povezivanja s Kišpatićevom. Dio ulice ispod parka
s katnicama i lijepo uređenim vrtovima, na sreću je bez neprimjerenih
interpolacija jer su sve parcele izgrađene. Ulica u ovom dijelu
nudi kvalitetno stanovanje, jednostavno i lijepo u svakom pogledu.
Obiteljske kuće gradila je Zadruga za izgradnju obiteljskih kuća
Zagreb oko 60-tih godina prošloga stoljeća prema projektu arhitektonskog
biroa Žerjavić. Sadašnji vlasnici i stanari obiteljskih kuća, zasigurno
su zadovoljni stanovnici našega kvarta. (Ranka Franz Štern)
Gradonačelnici
Zagreba
 Iza
Friganovog mandata se na gradonačelničkoj fotelji, nakratko, izredalo
više gradskih muževa (Makso Mihalić, Dragutin Cekuš, Pavao Hatz
i Stjepan Vrabčević), od kojih u sjećanju najviše ostaje (i ulicu
usred grada dobiva) je Pavao Hatz. Riječ je o vrlo imućnom građaninu,
kućevlasniku, koji je, uz ostalo, u posjedu dviju palača na južnoj
strani Jelačićeva trga, a koje je za nj projektirao najpoznatiji
zagrebački arhitekt iz doba klasicizma, Bartol Felbinger. Jedna
se održala do naših dana (na današnjem broju 15), a u drugoj, na
uglu Trga i Bolničke (Gajeva) bila je poznata Velika kavana, da
bi 1930. na njenom mjestu bio podignut hotel "Milinov",
današnji "Dubrovnik".
 Za
gradonačelnika Ivana Vončinu (1874.-1876.), inače publiciste i političkog
pisca, kome je u karijeri pomogao njegov zemljak iz Novog Vinodolskog,
ban pučanin Ivan Mažuranić, voli se reći da je gradonačelnik koga
je "voda odnijela". Na početku njegova mandata, doduše,
zabilježen je veliki datum ne samo za Zagreb, nego i za cijelu Hrvatsku
– na Katarinskom trgu svečano je otvoreno Sveučilište, na otvorenje
kojega je došao sav kulturni Zagreb, ali i mnogi uvažani gosti iz
Hrvatske, kao i cijele tadašnje Monarhije. Dvije godine kasnije,
kad na dnevni red dolazi uvođenje prvog vodovoda, u gradskom zastupstvu
dolazi do raskola i oštrog sukoba. Jedna strana je bila da se voda
crpi iz savske nizine, a druga iz Medvednice. Gradonačelnik Vončina
bio je pristalica ideje gorskog crpilišta, a na čelu njegove oporbe,
koja je zastupala nizinsko crpilište, našao se dr. Stanko Andrijević.
Kako Andrijevićeva strana pobjeđuje, Vončina časno odstupa s gradonačelničkog
troma, a na njegovo je mjesto izabran Andrijević, koji je rođeni
Zagrepčanin i prvi sveučilišni profesor na toj najvišoj funkciji
u gradu. Gradonačelničku funkciju obnaša do 1879., kad ga nasljeđuje
odvjetnik Matija Mrazović.
Miro
Gavran u Centru za kulturu
 U
dvorani Centra je 10.10. održana književna tribina s Mirom Gavranom
pod nazivom "Književnost i kazalište". Miro Gavran naš
je najizvođeniji dramatičar u proteklih 15 godina, književnik čija
su djela prevedena na 25 jezika, te dobitnik dvadesetak književnih
nagrada u zemlji i inozemstvu. Na tribini je govorio o svojim djelima,
životu pisca, odnosu kazališta i književnog teksta, o glumi i glumcima
te odgovarao na pitanja publike u punoj multimedijalnoj dvorani
centra. Organizatoru se jedino može zamjeriti što nije osigurao
mikrofone tako da su oni u zadnjim redovima ostali uskraćeni za
podosta pitanja voditeljice tribine čiji glas jednostavno nije dopirao
do posljednjih redova. Miro Gavran je književnik jakog glasa no
ukoliko se na jednoj od slijedećih tribina nađe gost nešto slabijeg
glasa, posjetitelji bi mogli ostati uskraćeni za mnogo zanimljivih
priča i komentara.
Ove će jeseni Centar za kulturu i informacije Maksimir predstaviti
još nekoliko književnika u sklopu svog programa interdisciplinarnih
knjževnih tribina. Utorkom prijepodne od 10 do 11.30 sati održavat
će se tribine za osnovnoškolsku djecu a od 18 do 20 sati za srednjoškolsku
mladež i građanstvo. U prijepodnevnom programu 21. studenog će gostovati
Marija Barbarić Fanuko, a 12.prosinca Mladen Kušec. U popodnevnom
programu 5. prosinca će u goste doći poznati romanopisac i scenarist
Goran Tribuson.
Dalibor Špadina
NA VRH STRANICE |
|
