| Klub
liječenih alkoholičara Bukovac postoji od 1980.g.
Trenutačno imaju 14 članova i sastaju se svakog utorka u MS
Bukovac, Mogilska 50, suteren.
Klub poziva sve zainteresirane da im se pridruže, da dođu na njihove
sastanke ili da im se jave na telefon Predsjednika kluba Stjepana
Pokasa: 098/600-834.
Na sastancima je često prisutna i terapeut Mira Tvorek,
koja značajno pridonosi kvaliteti rada kluba. |
Izjava
KLA Bukovac povodom mjeseca borbe protiv svih ovisnosti - 15.11.
- 15.12.2005.
Mi koji smo prošli pakao alkoholizma moramo biti
protagonisti u suzbijanju te opake bolesti. Ja smatram da je edukacija
o tom problemu najveći lijek. Pravovremenim sprječavanjem te bolesti
društvo ima višestruke koristi: smanjeni troškovi liječenja, manji
broj žrtava u prometu, manja materijalna šteta, manje kaznenih djela
i više sretnih obitelji. Sve to je moguće napraviti ako imamo dovoljan
broj stručnih djelatnika vezano uz ovisnosti. Stručni kadar i prostor
sve više opterećuju naše preventivno djelovanje.
Neshvatljivo je da u ovom društvu nema nitko tko bi studiozno obradio
problem alkoholizma i utvrdio zbog čega ta bolest uzima sve više
maha. Troškovi nastali tijekom alkoholizma bili bi dovoljni da se
razminira cijela Hrvatska ili da se obradi svaki pedalj Lijepe naše.
Naši političari bore se da do ulaska u Europsku uniju zasade što
više vinove loze, a hranu ćemo i daje uvoziti.
Alkohol je i u ratu odnio mnoge žrtve i ostavio invalide i siročad
koji su danas najugroženiji alkoholizmom. To su samo oni glavni
problemi koje uzrokuje alkoholizam.
Nisam za represivne mjere jer one su najčešće kontraproduktivne.
Jedan od krivaca su mediji koji u svom obraćanju ljudima alkohol
reklamiraju više nego hranu. Niti na jednoj boci alkoholnog pića
nema niti jednog slova o štetnosti alkohola dok proizvođači cigareta
to čine sve više na svojoj ambalaži.
Kad bi financijski stručnjaci izračunali kolike su štete uzrokovane
alkoholizmom, i koliki je prihod od poreza na alkohol, sigurno bi
se mnogi zamislili nad tim brojkama.
Danas smo svjedoci teških delikventnih ponašanja kod mladih gdje
alkohol kolo vodi. Siguran sam da većina od vas sve ovo navedeno
dobro zna, i stoga apeliram na vas da donesemo odluku o borbi protiv
alkoholizma i uputimo apel nadležnim tijelima da se o problemu alkoholizma
povede javna rasprava.
Trebamo uputiti prijedlog Ministarstvu sporta i obrazovanja da se
u školama uvede obavezna edukacija o svim ovisnostima. Za sve bolesti
pa tako i alkoholizam, najbolji lijek je preventiva.
Da sam prije 30 godina znao barem pola ovoga što sad znam, vjerujem
da do ovog zla ne bi došao niti ja niti moja obitelj.
Mnogi ne znaju što je to C2H50H - to je formula našeg zla.
Danas mnogi kreću na liječenje pod prisilom, a to rijetko kad donosi
pozitivan rezultat. Svatko tko želi uspjeh u svom liječenju prije
svega mora biti iskren u iznošenju svih podataka o sebi i svom problemu
prekomjernog pijenja. Zbog toga liječenje u kojem sudjeluje obitelj
ima puno veće izglede za uspjeh nego kod sa maca kod kojih klub
ima ključnu ulogu.
|
Ako se
netko ponosi povećanjem broja svojih članova i osnivanjem novih klubova,
moje je mišljenje da to nije dobar pokazatelj našeg rada. Svako povećanje
broja klubova je pokazatelj porasta alkoholizma. Otvaranje novih klubova
bilo bi poželjno u ruralnim područjima naše zemlje jer se tamo tome
ne daje dovoljno pažnje.
Što su ljudi manje upućeni o problemu alkoholizma, prije će od njega
stradati. Na terenu bi službe za socijalnu skrb u suradnji sa domovima
zdravlja trebale više pažnje posvetiti alkoholizmu. Njihov rad morala
bi pratiti i lokalna samouprava tog područja.
Grad Zagreb sa svojim Centrom za socijalnu skrb i zdravstvo pomažu
nam mnogo u našem radu, ali to još uvijek nije dovoljno da se alkoholizmu
stane na kraj ili da se barem smanji njegov porast.
Klubovi liječenih alkoholičara djeluju u svim gradskim četvrtima.
Suradnja sa čelnicima tih četvrti je različita. Predsjednik gradske
četvrti Maksimir, gospodin Mario Pilaš ima volju i želju da sa svim
klubovima smanji broj alkoholičara u svojoj četvrti i zbog toga smo
mu zahvalni.
Suradnja s bolničkim centrima veoma je slaba i mi sa tim ne možemo
biti zadovoljni. Savez klubova Hrvatske za nas postoji samo na papiru
što nas također ne zadovoljava. Zajednica klubova Zagreba nije ono
što bi po nama trebala biti. Naime, smatram da je ona osnovana za
sve zagrebačke klubove i da bi trebala sa svima surađivati i sve jednako
informirati o svojim poslovima bili oni na istoku, zapadu, sjeveru
ili jugu. Treba dati šansu mladima i onima koji žele raditi.
Jedan od načina povratka alkoholičara u normalan život je rehabilitacija
koja se stječe aktivnim radom u klubu. Klub postoji radi nas, mi smo
ti koji čine klub, a da bi sve skupa funkcioniralo kako treba, moramo
izvršavati sve obaveze koje su nam povjerene.
Klub je jedna velika obitelj i tako treba funkcionirati. Svaka nekorektna
djelatnost narušava sklad kluba. Stručni djelatnik je tu da koordinira
i stručno unapređuje naš i svoj rad. Naša zajednička misija je zdrava
i duga apstinencija nas i naših obitelji.
Svojim iskustvom i dugogodišnjom apstinencijom spremni smo pomoći
onima koji to uistinu žele. Mlade treba na vrijeme informirati što
je alkohol i alkoholizam.
Bukovac je mala zelena oaza na pitomim brežuljcima ispod Medvednice
gdje svaki utorak grupa trijeznih ljudi na čelu sa gospođom Mirom
Tvorek uspješno izgrađuje svoj uspješan put do zdrave i sigurne apstinencije.
Svima vama želim dug život i sretnu apstinencijsku godinu!!
|